Deliblatska peščara oaza Evrope

PosTAVLJENO 14 FEBRUARA 2009

geo-mapa
Deliblatska peščara nalazi se u južnom banatu izmedu Dunava i zapadnih padina Karpata. Dugačka je oko 354 km, a široka oko 11km i prostire se kao elipsa u pravcu jugoistok-severozapad. Po svom postanku, orografiji, klimi specificnosti flore i faune Deliblatska pešcara predstavlja jedinstven fenomen u Evropi, pa je svojevremeno nazvana Evropska Sahara. Impozantna veličina Deliblatske peščare, njena lepota i stalno smenjivanje boje cveća, lišca, prizemne i drvenaste flore cine ovaj dinski reljef izuzetno privlačnim.Svi se slažu da je ovaj prostor u jugoistočnom Banatu osoben i redak refugijum.
 

biljni svet

U biogeografskom pogledu ovo je jedinstveno područje. Lovište najvećim svojim delom, po kategorizaciji M a t v e j e v a (1961), i M a t v e j e v a i P u n c e r a (1989), pripada biomu južno-evropskih listopadnih šuma koje sa elementima stepe čine šumsko-stepske predele.
Predeli su prevashodno ekotonskog karaktera. Karakteristična staništa bioma šumo-stepa su: ostaci autohtonih šumsko-stepskih šuma; ravničarska travna stepa sa nešto žbunja po uvalama; brežuljkasta travna stepa sa nešto žbunja; stepske jaruge, itd.
Delovanjem čoveka znatno je narušen sastav i zastupljenost ovih karakterističnih staništa. Tako su danas u Rezervatu najzastupljenije šume bagrema, mestimično pomešane sa topolom (54 % površine je pod šumom).
Za njima po zastupljenosti dolaze šume belog i crnog bora - introdukovane vrste. Znatne površine zauzimaju i šumske progale i čistine. U celini uzev, smanjuju se površine sa stepskom vegetacijom. Bagremove šume su rezultat ljudskih aktivnosti na pošumljavanju Peščare i vezivanju živog peska u periodu od preko sto poslednjih godina. Autohtone šume su samo fragmentarno zastupljene.
- BILJNI SVET Deliblatskog peska je vrlo raznovrstan. Pojedine delove velikog broja vrsta šumskog drveća i zeljastih biljaka divljać koristi za ishranu

 

BOGATA FAUNA

Među retkostima faune ističu se vrste sa stepskih staništa: pustinjski mravi, mravlji lav, banatski soko, orao krstaš, stepski skočimiš, tekunica, slepo kuče, stepski tvor i druge. Za neke od njih, Deliblatska peščara je jedino ili jedno od malobrojnih preostalih staništa u Srbiji. Specifičnost Rezervata je i stalna populacija vuka.
U zaštićenom prirodnom dobru nalazi se deo reke Dunav sa ritovima i adama. Vode bogate ribom i mrestilišta značajno su stecište i masovno zimovalište ptica vodenih staništa, zbog čega je Deliblatska peščara 1989. godine proglašena za međunarodno značajno stanište ptica (IBA). Ovde se gnezde mnoge retke vrste: mala bela čaplja, žuta čaplja, ibis i lasta bregunica. Mali kormoran – globalno ugrožena vrsta u Srbiji – tu ima jedino stabilno gnezdilište.

 

GEO STRUKTURA

Deliblatska peščara je geomorfoloska formacija eolskog porekla, nastala u deluvijumu, pripada retkom prirodnom fenomenu, jedinstvenom u Evropi, sa moćnim naslagama eolskog peska i izraženim dinskim reljefom. Nevezani pesak je nekada bio izuzetan problem, jer se pod dejstvom košave razvejavao širokim prostorima Panonske nizije. Zbog toga je Deliblatska peščara nazvana "Evropska sahara", ili "najstrarija pustinja u Evropi".

Dine žutog i sivog peska, sa maksimalnim visinskim kotama blizu 200 metara nadmorske visine (Pluc - 192 m, Cmi vrh - 189 m), pravilnog su jugoistočnog-severozapadnog (SE-NW) pravca prostiranja, kao sto je usmeren i ceo kompleks Deliblatske peščare.

Fizičke osobine peska u tlu uslovljavaju specifičnu hidrologiju i mezoklimu Deliblatske peščare, tako da površinskih vodotokova nema, a vodonosni horizonti su na većim dubinama, bušeni bunari dubine od 100-400 m i tri stalne prirodne bare U manjim depresijama jugoistočnog dela - u "Niskoj peščari". Peščaru karakterišu velike dnevno-noćne i letnje-zimske amplitude kolebanja temperature vazduha i površine tla, rani jesenji i pozni prolećni mrazevi, deficit vlage U tlu leti, uz intenzivnu sunčevu radijaciju, kao i izrazit sušni period tokom leta i jeseni. Košava je dominantni vetar, koji često duva uraganskim brzinama (do 180 km na sat).

 

LOV I TURIZAM

Lovište "Deliblatska peščara" je poznato po jelenskoj divljači, srnama, vukovima i divljim svinjama. Jugoistočni ograđeni deo lovišta na obali Dunava - "Dragićev Hat", zauzima površinu od 1.900 hektara i predstavlja lovno-uzgojni centar specijalizovan za proizvodnju i lov jelena i divlje svinje.

Lovište se svojim južnim obodom u dužini od 7 km naslanja na Dunav, tako da jugoistočni delovi peščare imaju dovoljno podzemne vode koja na mnogim mestima izbija na površinu ("Dragićev Hat"). Ostali delovi su siromašni vodom, tako da su životinje prinuđene da vodu koriste iz kanala, iz barica posle obilnih kiša i u pojilištima koje je izgradio čovek.

Prirodne karakteristike i jedinstvenost ovog kraja čine Deliblatsku peščaru pogodnom, pored lova, za rekreaciju, ribolov, nautički turizam, a pre svega ekološki turIzam. U cilju zaštite ovog područja, Deliblatska peščara je proglašena za Specijalni rezervat prirode.